Moderator profesor Milena Radović-Savić
U čast piščevom rođendanu, pročitala je svoj književni tekst sa naslovom Stefan Mitrov Ljubiša i Isidora Sekulić - Ogled o pisanju 'krvavim mastilom'. Stilsku poetiku Stefana Mitrova Ljubiše Isidora Sekulić stavlja u tri riječi preuzete iz Ljubišine književne zaostavštine, a ona glasi: “pisati krvavim mastilom”. Sekulićeva raščlanjuje ovu misao – čije je to mastilo, na koga je to Ljubiša mislio? Zaključuje da se to mastilo ne odnosi na književnika pojedinca to je mastilo “krvavo skupo umetničko stvaranje naroda. Kako narod piše svojim crvenim mastilom, odgovor je u Ljubišinom književnom djelu i tumačenju Isidore Sekulić toga djela.
“Narod ne izmišlja, narod ne radi s trenutkom inspiracije; nego zrno šaljive ili tužne priče oblaže stotinu i stotinu puta življenim istinama i provlači to kroz usta stotine i stotine darovitih pripovedača dok se najzad ne uklopi u stil i jezik koji su krvavo adekvatni sadržini, kao meso kosti, i koža mesu”.
Ljubiši je uspjelo da narodni duh i jezik uklopi u svoje književno stvaralaštvo. Samo odabranima uspijeva da svojim talentom “klasični” narodni duh čuvaju i nastavljaju. Isidora Sekulić zaključuje: ”Dok se taj duh drži, ima i istorije i umetnosti i naroda”
Ovakvo razmišljanje Isidore Sekulić nameće zaključak sam po sebi da je književno djelo Stefana Mitrova Ljubiše duhovna i umjetnička vertikala na kojoj počiva kulturni identitet Crne Gore.
Maja Ilić |
|
Jelisaveta Vujović |
Na ovoj književnoj večeri predstavila je dječju poeziju bosanskohercegovačkog pjesnika Šime Ešića za koju je naglasila da ima naročitu vrijednost jer svoj poetski svijet Ešić prepoznaje "očima i mišlju djeteta".
SANDRA KRSTAJIĆ, učenica VII razreda, "PRVARICA" je, po riječima naše profesorice Milene Radović-Savić, "Zbirka poezije koja na vedar način prati djetinjstvo od rođenja do trenutka kada "Prvarica", kako pjesnik kaže" postaje knjiga "starica", a na njeno mjesto dolazi knjiga druga – knjiga drugarica". Knjige Šime Ešića djeci su knjige-prijatelji jer preko njih pjesnik ih uči da život nije samo radost i da je sastavni dio života i tuga. Život je satkan od uzleta i padova. Nada je ono što ne smijemo izgubiti kako bismo uspjeli podići se iz tuge."Pjesmu sa ovakvim motivima iz Zbirke "Prvarica" čitala je učenica VI razreda MAJA ILIĆ
"Da bi do cilja mogao stići / imaj na umu pri svakom padu /
Važno je samo znati se dići / i – ne gubiti nadu."
DANICA MILAČIĆ, učenica VII razreda: “Za pjesmu Šima Ešića „Šta sve ujak treba znati“naša Profesorica misli ovako: "Ovom pjesmom Šime Ešić stavlja ujaka u centar djetinjstva. Njome potvrđuje da poetski motivi, ma gdje rođeni, svoje mjesto mogu pronaći i tamo gdje pjesnici svojim rođenjem ne pripadaju. Šime Ešić nije živio u Crnoj Gori, ali ovom pjesmom pogodio je njenu tradiciju, odnosno tradiciju crnogorske porodice u kojoj ujak za dijete zauzima posebno mjesto. U Crnoj Gori se za riječ ujak češće upotrebljava sintagma „majčin brat“ koja sobom nosi dodatnu semantičku emotivnu konotaciju, prepoznatljivu u svakodnevnom životu, ali i u životu pisaca sa tla Crne Gore. Na ovoj ljubavi ogrijali su se mnogi, mi znamo za našeg Danila Kiša i ulogu ujaka u Kišovoj životnoj priči, jednim svojim dijelom smještenoj u krilu i toplini Cetinja.
"Šta sve ujak treba znati" propusnica je za dječja srca koja ćemo Šimu dati“.Ovu pjesmu čitala je učenica VI razreda IVA PEJOVIĆ
„Kad si ujak, moraš znati /zašto tata nije mati, /(...)/ “Ujak mora sve da shvata, /treba da je akrobata - /da vještine pozna mnoge: /hodanje na četir’ noge: /premet, kolut, stoj na glavi /
(i u sobi i na travi)/“
Mina Radović |
|
Danica Milačić |
JELISAVETA VUJOVIĆ(VIIraz.) O pjesmama Šime Ešića inspirisanim prirodom naša profesorica Milena Radović –Savić ističe: “Neke od ovih pjesama, iako po svojoj lirskoj klasifikaciji ulaze u korpus deskriptivnih pjesama, one to, ipak, nisu po njihovoj primarnoj značenjskoj odrednici. Ove pjesme su napisane ne da opisuju prirodu, već prvenstveno da je zaštite. Ešić na prirodu misli pišući joj pjesme kao poetski imperativ za očuvanje prirode. Ekologija provodi zakone o njenoj zaštiti. Crna Gora je prva zemlja u svijetu koja je sebe proglasila ekološkom državom. Šimove pjesme mogle bi joj poslužiti kao leptir-mašne na njenom ekološkom odijelu. “Evo stihova iz pjesme „Plače u parku trava“
„I plače trava i plače,/u sjenci visokih zgrada,/ puklo joj zeleno srce -/ miriše pola grada.../
Stihove iz Ešićeve zbirke „Rudarev kućerak“ i pjesmu „Trešnja“ čitala je učenica EDINA MEHMEDOVIĆ(VII RAZ.)
„- LAKU NOĆ!... / Nešto mi je kraj srca hladno, /čini se - neće proć’.
Ko zna da li će cvjetovi moji / ikada više doć’... /LAKU NOĆ...LAKU NOĆ...
Nije se javljala više, /jedne noći je pala... /Al’ je kraj njenog panja /mladica iždžikljala...“
Sandra Krstajić |
|
Lucija Nikolić |
Pjesmu „Ne dam drveće“ pročitala je učenica SANDRA KRSTAJIĆ (VII raz)
„Opet će drvored sjeći /da nam ulicu šire, /da nam izniknu zgrade, /opet će platani pasti...
/Da li će jednom stati, /kad li će da se smire /ove neslavne naše /drvosječačke strasti!“
MINA RADOVIĆ (VIIraz) „Pjesma ljubavna“ je pjesma o ljubavi uz koju raste sretno djetinjstvo. Jednom, kad to djetinjstvo u čovjeka izraste, shvatiće da mu je baš ta ljubav dala moć da i samo umije da voli, jer ljubav uvijek rađa ljubav.“ Stihove iz ove pjesme čitala je učenica DANICA MILAČIĆ (VII raz)
„I čim u svome peru osjetim ljubavne zvuke, /sjetim se kako su se /držali za ruke
/i kako su bili skupa /od jutra pa do mraka... / Pitate ko - / MOJ DJED I BAKA!“
LUCIJA NIKOLIĆ (VIIraz.) „Pjesma koju je Šime Ešić napisao u svoje ime, ali i u ime sve djece, pjesma je koja Šimovim imenom potpisuje ime svakog djeteta koje misli na majku i njenu tugu. "Stihove pjesme „Kako nasmijati mamu“, iz pjesnikove Zbirke poezije „Vezena torbica“, čitala je učenica JOVANA RAIČEVIĆ (VI raz.)
„Kad je mama ljuta, /tužna il’ brižna lica, /tada potamni nebo /i zamru pjesme ptica. / (...)
„Odjednom nisu važne /igračke ni drugari, /ni škola nije bitna, /ni druge velike stvari.“/
Edina Mehmedović |
|
Jovana Raičević |
SANDRA KRSTAJIĆ „Za pjesmu „Rudar“, iz Zbirke pjesama „Rudarev kućerak“, naša profesorica Milena Radović-Savić kaže:
„Ovo je pjesma koju je Šime Ešić posvetio svim rudarima svijeta, a jedan od njih je bio i Pjesnikov Otac. Ali ovo nije intimistička pjesma posvećena samo svome ocu. Ovo je pjesma socijalno-refleksivna izuzetne emotivne težine jer daje psihološki portret ljudi koji zarađuju svoj ’hljeb od sedam kora’, zarađuju ga tako da zaslužuju da se riječ Rudar, bez dvoumljenja, uvijek piše velikim slovom.“
Stihove iz ove pjesme čitala je učenica MINA RADVIĆ(VII), u čast Ocu Rudaru i Sinu Pjesniku.
„Bio ti neznan ili zvan - / rudaru možeš ući u stan. /Rudar živi u svom kućerku, gdje slijeću ptice i svrate svici, /on nosi pet sinova i jednu kćerku /u novčaniku na jednoj slici./
Rudara neki mirisi mame /u tamna okna rudničke jame./ On uđe u mrak s lampom na šljemu
/i sa osmijehom sunca u duši /i niko, niko ne zna o čemu /on svunoć sanja dok ugalj ruši./
Priča se (ne znam da li su laži) /svoj grumen sreće da tajno traži./
Rudar voli život i svijet, /niko mu nije nedrag i stran, /on je, u stvari, nježan ko cvijet
/ i dobar,dobar – ko dobar dan!“
Iva Pejović |
|
 |
Izvode iz književnog prikaza o poeziji Sime Ešića profesorice Milene Radović-Savić čitale su njene učenice, kako je sama istaknula, "njene perjanice" - djevojčice VI i VII razreda njihove škole. Svojim nadahnutim čitanjem Ešićevih pjesama učinile su, zajedno sa, svojom profesoricom, da ovo književno veče bude ubilježeno u analu njihove škole kao još jedan u nizu darova kojim su one darovale školu, ali i rođendan znamenitog Stefana M. Ljubiše čije djelo ostaje kao amanet književne ljepote generacijama koje tek dolaze.
